Krvarenje zubnog mesa, pomičnost zubi, neugodni mirisi u ustima, zapadanje hrane između zubi i nemogućnost njezinog izvlačenja… problem se može zvati parodontitis.
Bolest obično započinje kao upala i otjecanje gingive. To je uzrokovano i podržano plakom te uzrokuje reverzibilno stanje ako se liječi i poboljša loša oralna higijena, o tome smo već pisali. Gingivitis koji se ne liječi može prijeći u parodontitis koji karakterizira gubitak kosti i nastanak tzv. parodontnih džepova što je je ireverzibilno stanje, a to za posljedicu ima pomicanje, naginjanje, izrastanje zuba te u konačnici gubitak zuba.
Danas se zna da je parodontna bolest infekcija uzrokovana mikroorganizmima koji su sposobni naseliti površinu zuba iznad ili ispod zubnog mesa. Uz njih sudjeluju i drugi čimbenici rizika poput pušenja, dijabetesa, drugih sistemskih bolesti,stresa i načina života. Ti čimbenici imaju veliku važnost za nastanak parodontne bolesti, njezin oblik i težinu.Navedeni čimbenici rizika mogu biti jednako važni za patogenezu parodontitisa kao i parodontno – patogene bakterije. Faktori rizika mogu nepovoljno utjecati na obrambeni odgovor domaćina i činiti ga podložnim za nastanak bolesti.
Tijek liječenja parodontnih bolesti ovisi o proširenosti i težini bolesti te se sastoji od stupnjeva odnosno faza različitog trajanja. Cilj je smanjiti broj mikroorganizama, zaustavljanje bolesti, ali i prevencija ponovnog stvaranja bakterijskih naslaga na zubnim površinama. To se postiže motiviranjem i informiranjem pacijenta, davanjem uputa o oralnoj higijeni, struganjem i poliranjem korijena te uklanjanjem dodatnih retencijskih faktora plaka (npr. prevjesa ispuna, neadekvatnih protetskih nadomjestaka). Liječenje obuhvaća provođenje adekvatne oralne higijene i uspostavljanje higijenskog stanja od strane stomatologa. Kod parodontitisa je potrebno odraditi i struganje te poliranje korjenova. Cilj je mehanički ukloniti parodontopatogene mikroorganizme iz džepa i odstraniti inficirano tkivo te dobiti čistu, glatku, biokompatibilnu površinu korijena. Instrumenti, koji se tom prilikom koriste, posebno su dizajnirani ručni instrumenti – kirete, a u terapiji se mogu kombinirati sa zvučnim ili ultrazvučnim instrumentima. Terapija se izvodi pod anestezijom i to pola jedne čeljusti po tretmanu. Pacijenti, kojima mehaničkom terapijom nije zaustavljena progresija bolesti, glavni su kandidati za antibiotsku terapiju, a uz njih i oni s određenim sistemskim bolestima koje utječu na tijek terapije.