Krunice nošene implantatima čine drugi dio terapije nakon postave dentalnih implantata. Ovi nadomjesci stavljaju se na nadogradnje koje su postavljene na vanjski dio implantata, i izgledaju poput pravog zuba. Idealno su rješenje za pacijente kojima nedostaje jedan zub unutar zubnog niza obzirom da se time ne utječe na susjedne zube.
Krunice mogu biti izrađene od različitih materijala poput PMMA (polimetilmetakrilata), metalkeramike ili cirkonij oksidne keramike . PMMA privremenu krunicu moguće je nositi odmah nakon ugradnje implantata. Trajna krunica od keramike ili cirkona ugrađuje se nakon 3-6 mjeseci kada je završen proces oseointegracije.
Materijali od kojih se izrađuju krunice nisu jedini način njihova razlikovanja. Postoje različiti načini pričvršćivanja krunice na sam implantat. Razlikujemo krunice na implantatima koje se cementiraju i one na vijak.
Krunice koje se cementiraju sastoje se od dva dijela, nadogradnje koja je pričvršćena vijkom za implantat i same krunice koja je pričvršćena cementom za nadogradnju. Nedostatak takvih restauracija je što nakon cementiranja više nije moguće ukloniti krunicu bez uklanjanja implantata.
Krunice na vijak izrađene su sa malim otvorom na griznoj plohi kroz koju je moguće povezati krunicu sa implantatom putem fiksacijskog vijka, a otvor se popunjava kompozitnim materijalom kojim se inače izrađuju ispuni. Takvu restauraciju moguće je ukloniti, ukoliko je to potrebno, u svrhu popravaka ili čišćenja. Međutim, zbog samog nagiba implantata nije uvijek moguća izrada krunica na vijak.
Krunice nošene implantatima su izrazito izdržljive i mogu dugo trajati, ali unatoč tome potrebna je posebna briga o zubnom mesu koje okružuje implantat kako bi ono uvijek bilo čisto. Iako takva krunica ima umjetni korijen zuba, infekcija je još uvijek moguća. Kod uznapredovalih infekcija tkiva oko implanata ponekad je potrebno ukloniti implantat.
Važne su redovite kontrole kod stomatologa u svrhu održavanja i izvrsna oralna higijena kako bi implantološki radovi bili što dugotrajniji.