Umnjaci, osmice ili treći kutnjaci posljednji su zubi koji niču u zubnom luku. Naziv su dobili po tome što niču iza 18. godine života, a to se razdoblje smatralo zrelim. Ljudi prilikom nicanja umnjaka vrlo često imaju brojne tegobe zbog njegovog položaja u čeljusti i relativno kasnog nicanja.
Evolucijski dolazi do smanjenja ljudske čeljusti, ali veličina zubi to ne prati, a budući da umnjak posljednji niče ostaje manje mjesta u zubnom luku za njegovo nicanje. Slika teškog nicanja umnjaka nastaje kada zub jednim dijelom svoje krune izađe iz zubnog mesa, a ostali dio krune se nalazi u zubnom mesu i kosti. S obzirom na to da zubno meso nije čvrsto priljubljeno uz izrasli dio zubne krune, između njih nastaju džepovi u kojima se zadržavaju ostatci hrane i bakterije te nastaje upala. Zubno meso oko osmice crveno je, otečeno i bolno te postoji otežano otvaranje usta, a u težim slučajevima i povišena tjelesna temperatura te povećani limfni čvorovi.
Ove tegobe se mogu rješavati različitim zahvatima od jednostavnog ispiranja antiseptikom do operativnih zahvata. Kod već izraslog umnjaka kojem su plohe djelomično ili potpuno prekrivene zubnim mesom reže se zubno meso kojeg zub nije u stanju probiti. Ukoliko se upala kod pacijenta ponavlja, potrebno je izvaditi zub.
Vađenje umnjaka može obaviti opći stomatolog ili oralni kirurg, ovisno o procijenjenoj težini zahvata i mogućim komplikacijama. Zahvat se izvodi najčešće pod lokalnom anestezijom i bezbolan je, ali se postoperativno mogu javiti bol različitog intenziteta i oteklina. Za suzbijanje bolova koriste se analgetici. Doktor dentalne medicine će ovisno o pojedinom slučaju odlučiti je li potrebno propisati antibiotike. Higijena rane se provodi štapićem s vatom natopljenim u antiseptičku tekućinu za uklanjanje eventualno zaostale hrane u rani i oko nje.