Napretkom medicine, poboljšanjem kvalitete životate produženjem očekivane životne dobi,u posljednjim desetljećima dolazi do sve veće prevalencije zloćudnih bolesti. U Hrvatskoj neoplazme predstavljaju velik javnozdravstveni problem te su drugi najvažniji uzrok smrti nakon bolesti srca i krvnih žila.
Rak usne šupljine i ždrijela jedna je od najčešćih neoplazmi u oba spola,a čini 1,2 – 7% svih malignij tumora. Ubraja se među deset najčešćih tumora u Europi i SAD-u, a prosječna incidencija iznosi 10/100 000 stanovnika. U svim zemljama svijeta oralni karcinom još je uvijek češći kod muškaraca, ali kako učestalost pušenja i konzumacije alkohola u žena sve više raste taj se omjer godinama smanjivao i sada prosječno iznosi 1,5 : 1. U Europi i SAD-u 80% oralnih karcinoma smješteno je na 20% površine oralne sluznicena području koje svojim izgledom podsjeća na potkovu. Najčešća lokalizacija su prednje 2/3 jezika na koje otpada 30-50% svih oralnih karcinom,a potom slijedi dno usne šupljine.
Danas se vjeruje kako je karcinom rezultat međudjelovanja genetskih čimbenika, lokalnog djelovanja kancerogena i imunološkog (ne)odgovora:
– Osim već tradicionalnih rizičnih čimbenika pušenja i alkohola, zadnjih godina sve se više pažnje pridaje nekim novim čimbenicima kao što su virusne infekcije, prekanceroze i genetski aspekti same karcinogeneze. Pušenje i alkohol već se godinama smatraju najvažnijim etiološkim čimbenicima u nastanku raka aerodigestivnog trakta, a tako i karcinoma usne šupljine. Svaki od tih čimbenika za sebe je kancerogen,a njihovim sinergističkim djelovanjem rizik za razvoj raka čak je 6 do 15 puta veći nego u populacije koja ne puši i ne konzumira alkohol. Zbog dugogodišnjih štetnih navika pušenja cigareta i konzumacije alkohola pacijenti s oralnim karcinomom često imaju i druge kronične bolesti. To su najčešće pulmološke, gastroenterološke, cirkulatorne, bolesti ovisnosti i dr.
– S nastankom oralnog karcinom povezuju se i djelovanje nekih virusa kao što su humani papilloma virus (HPV), herpes simplex virus, Epstein Barr virus i virus humane imunodeficijencije (HIV). Od navedenih virusa, najveću povezanost s oralnim karcinomomima pokazuje HPV.
– Prekanceroze oralne sluznice patološke su promjene koje se mogu razviti u zloćudne lezije, a dijele se na prekancerozna stanja i prekancerozne lezije. Prekancerozna stanja su poremećaji općeg stanja organizma povezani sa znatnim porastom rizika od razvoja karcinoma, dok prekancerozne lezije označuju morfološki već promijenjeno tkivo koje mnogo češće kancerizira od nepromijenjene sluznice.
Tumor može imati više oblika. Bez obzira na lokalizaciju unutar usne šupljine, karcinom uvijek započinje kao promjena na sluznici. Daljnja klinička slika i simptomi ovise o lokalizaciji unutar same usne šupljine i ždrijela. Kako se tumor povećava, može se izbočiti u usnu šupljinu kao veliki tumor nalik na cvjetaču, gurajući u stranu normalne strukture, ometajući govor i žvakanje ili se može razvijati kao veliki ulkus, s nepravilnim uzdignutim rubovima, koji prodire u okolno meko tkivo. Tumor se zatim širi u kost te uzrokuje gubitak zuba u zahvaćenom području. Kako se tumor širi iz usne šupljine u dublja tkiva, gutanje je otežano, pa se u ustima nakuplja slina. Zahvaćenost krvnih žila dovodi do krvarenja. Zbog upalne ili zbog zahvaćenosti živaca, nastaje bol. Najčešći simptom koji pacijenta dovodi liječniku je bol, koja nažalost najčešće nije rani simptom bolesti. Većinu karcinoma usne šupljine i orofarinksa moguće je dijagnosticirati samim kliničkim pregledom bez skupih ili bolnih dijagnostičkih postupaka. Za potvrdu svakog suspektnog karcinoma usne šupljine i orofarinksa neophodna je biopsija i patohistološka analiza. Vrlo je važno procijeniti zahvaća li tumor i kost, uglavnom donju čeljust, zbog čega radimo RTG pretrage – nažalost negativni nalaz ne isključuje prodor tumora do kosti. Palpacija vrata i ultrazvuk vrata bitni su za procjenu zahvaćenosti limfnih čvorova vrata. Kompjutorizirana tomografija (CT) i magnetska rezonancija (MR) upotpunjuju dijagnostiku, ali nisu uvijek nužne.
Prevencija bolesti označava sve postupke kojima se bolest sprječava. Razlikujemo primarnu, sekundarnu i tercijarnu prevenciju svake bolesti pa tako i oralnog karcinoma:
– Primarna prevencija oralnog karcinoma usmjerena je na uklanjanje rizičnih čimbenika, odnosno prestanak pušenja i konzumacije alkohola, seksualno odgovorno ponašanje i cijepljenje protiv HPV-a, jačanje imunološkog sustava, balansirana prehrana
– Sekundarna prevencija obuhvaća rano prepoznavanje oboljelih kako bi se na vrijeme spriječilo napredovanje bolesti i poboljšali izgledi za preživljenje.
– Tercijarna prevencija usmjerena je na prepoznavanje i zbrinjavanje onih stanja koja se ne mogu liječiti ili kod kojih unatoč liječenju nastaju posljedice. Njezin glavni cilj je očuvati kvalitetu života oboljelog.
Oralni karcinom ozbiljan javnozdravstveni problem čija je incidencija u porastu. Jedini način za efikasno suzbijanje ove zloćudne bolesti uska je suradnja pacijenata koji će iz svoje okoline ukloniti rizične čimbenike, ponajviše alkohol i duhan, i stomatologa koji će rano dijagnosticirati svaku potencijalno zloćudnu promjenu.