Gubitak već i jednog zuba narušava estetiku, sklad lica, ali dovodi i do poremećene žvačne funkcije. Otežano je žvakanje i odgrizanje hrane, a ako se radi o gubitku zuba prednje regije, može biti otežano izgovaranje pojedinih slova. Ljudi su skloni gubitak prednjeg zuba odmah nadoknaditi, što nije slučaj sa gubitkom zuba u stražnjem segmentu jer se to, kao, ”ne vidi”.
Kad jedan zub nedostaje, preostali zubi se pokušavaju prilagoditi novonastaloj situaciji mijenjajući svoj položaj – susjedni se naginju u prazan prostor da ga zatvore, a zub iz suprotne čeljusti, iznad praznine, počinje u nju izrastati. Mijenja se način žvakanja i prijenos opterećenja pa s vremenom stradaju i zglobovi koji postaju bolni i istrošeni.
Kod ljudi kojima nedostaje više stražnjih zubi obostrano, onemogućeno je pravilno žvakanje, te oni „žvaču“ prednjim zubima. Prednji zubi imaju gracilno korijenje i nisu namijenjeni za funkciju žvakanja, te se nakon nekog vremena rasklimavaju i pomiču naprijed.
Izgubljeni zub nije izoliran problem i treba ga što prije nadoknaditi kako bi uspostavili optimalne uvjete, vratili žvačnu funkciju i spiječili gore navedene posljedice nedostatka zuba. Zube možemo nadoknaditi na više načina, ovisno o situaciji:
– mobilni protetski nadomjestak
– fiksni protetski nadomjestak
– zubni implantat
– kombinacija fiksnih i mobilnih nadomjestaka
Mobilni protetski nadomjesci (proteze):
U mobilne nadomjestke spada proteza, koja može biti totalna (ako pacijent nema niti jedan zub) ili djelomična (kod postojanja zubi u čeljusti). Totalna proteza se u ustima pridržava isključivo prisisavnjem proteze na meka tkiva- nepce, zubni greben, podjezični prostor… Djelomična proteza se različitim kvačicama povezuje sa preostalim zubima u čeljusti, te zajedno s njima oblikuje funkcionalnu cjelinu.
Fiksni protetski nadomjesci:
U fiksne protetske nadomjestke spadaju krunice i mostovi. Krunice koristimo za nadograđivanje oštećene krune zuba, kada je korijen zuba još čvrst i zdrav. Mostovima se rješava nedostatak jednog ili više zuba, a za nosače mosta sa uzimaju susjedni zubi. Sastoji se od krunica koje se cementiraju na susjedne zube – nosače i krunica – međučlanova, koje popunjavaju prostor zuba koji nedostaje.
Zubni implantati:
Danas se u stomatologiji sve više upotrebljavaju implantati, titanski „vijci“ koji se operativno ugrađuju u kost na mjestu zuba koji nedostaje. Nakon faze srastanja implantata sa kosti (3-6 mjeseci), na implantat se stavlja pojedinačna krunica ili most, a mogu se iskoristiti i za pričvršćivanje različitih vrsta zubnih proteza.
Bitno je napomenuti da se prema svakom protetskom radu pristupa kao da je vlastiti zub što znači da se treba provoditi pravilna oralna higijena koja uključuje četkanje, interdentalne četkice i zubni konac. Mnogi ljudi pogrešno shvaćaju da fiksni protetski radovi “čuvaju” prirodne zube od nastanka plaka i karijesa, pa smatraju da ih ne treba četkati. Međutim, bakterije se jednako hvataju i na krunice i mostove te jednako tako mogu uzrokovati karijes, gingivitis i parodontitis prodirući u zubno meso i dentin zuba.